Roman Nešto naše – priča o precima i potomcima

U galeriji Buća sinoć je održana promocija romana „Nešto naše“ Budvanke Tamare Kovačević. O romanu su govorili recezenti Božena Jelušić i Stanka Stanojević , direktor Radio Tivta Dragan Popadić i autorka.

„Autorka već iza sebe ima jedan roman, a u ovom romanu je pokušala da raširi polje svog literarnog eksperimenta. Ovaj roman, kao mozaična struktura, u kojem uporedo teku različiti vremenski tokovi, na neki način oblikuje priču o precima i potomcima, da bi se u završnici otkrio i zločin iz devedesetih.I na svoj način roman je postao rezonantan sa svim ovim što nam se, na više manje vidljiv  način, i događa i ponavlja. Ali, Tamarini romani, po pravilu umaju i jednu vrstu srećnog završetka. I to jeste autorkina potreba da kaže da se u životu, u konačnici, uvijek otkriva pravda, njeno zadovoljenje, i konačni smisao“ – kazala je Božena Jelušić.

 “Tamara Kovačević kao prelja vješto prede svoju vunu zvanu priča. A to radimo od pamtivijeka. U pećini, u pustinji, na brodu, u klimatizovanim salama. Uvijek je bilo tih ljudi koji su nam pričali priče. Ja zato kažem da je civilizacija opstala na pričama. I uvijek su bili cjenjeni ti ljudi koji su se bavili Šeherazadinim poslom. Zato što smo mi građa od koje se prave snovi. I zato što ne živimo samo od hljeba nasušnog. Treba brinuti i o duši. Neko to radi kroz vjeru. Ja kroz knjige. Vjerovatno i Tamara” – rekao je Dragan Popadić.

     “Novi roman Tamare Kovačević “Nešto naše”, već samim naslovom upučuje na množinu sudbina i priča, na množinu unutar lika, na množinu u svakom pogledu. Jer svaka lična priča na neki način postaje zajednička, a ovdje su zajednički preci i ono nesvjesno koje trasira buduće puteve. Narativna linija prošlosti sadržana je u sjećanjima koja provejavaju I uspostavljaju komunikaciju sa glavama aktuelnog toka radnje, prepliću se, dopunjuju i tvore skladnu cjelinu” – istakla je Stanka Stanojević.

“     Radnja romana je nekako nama svima bliska jer potiče sa ovih naših podneblja. Mi smo negdje svi sudionici sveg ovog dešavanja od prije i ovog sada. I ta nit prošlosti i sadašnjosti je uvijek negdje tu i blisko je to nama svima. I dalje ima tih previranja i netrpeljivosti između nas. Umjesto da se okrenemo nekim ljepšim stvarima koje nam život nudi. Ostaje samo da se nadam da će se to promjeniti u budućnosti. Nisam mislila da ću se baviti ovakvom temom, ali u mojoj glavi jednostavno rodila se takva priča. U odnosu na prethodni roman ovaj sam pisala mnogo ozbiljnije. Ta tema je sveobuhvatna i povukla je druge stvari. I nekako se složilo u taj naziv Nešto naše” – rekla je Tamara Kovačević.

Nakon uvodnog dijela autorka je odgovarala na pitanja publike koja je u velikom broju ispunila galeriju Buća.