Sa Tivćaninom Dinkom Tripovićem nakon koncerta klape „Valdibora“ iz Rovinja

“Baš je bilo divno, drago mi je da je publika zadovoljna, da smo mi manje-više otpjevali kako smo planirali. Bojali smo se nastupa, da li će biti puna sala, bila je mala i bio je ambijent baš fenomenalan”, izjavio je Dinko Tripović, Tivćanin iz klape “Valdibora” (Uvala u kojoj puše bura) iz Rovinja, nakon sinoćnjeg koncerta u prepunoj sali DTV Partizan.

Publika je duže od dva sata uživala na koncertu u organizaciji  Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore u saradnji sa Centrom za kulturu Tivat . Raznovrsni program, djelom a capella, a djelom uz pratnju žičanih instrumenata, izvela su sedmorica pjevača, a gost koncerta bila je tivatska klapa “Jadran”.

Posebnu pažnju izazvala je “najduža klapska pjesma”, posvećena ljubavi Katice i Anta, poznatih kao peraški Romeo i Julija. Prigodne poklone  „Valdiborci“ su uručili klapi „Jadran“ i predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimiru Dekoviću. Ljubitelji klapske pjesme u odličnoj atmosferi vraćali su Rovinjane na bis, a koncert je završen zajedničkim nastupom svih pjevača zajedno, koji su se od scene oprostili nakon izvođenja pjesme “Bokeljska noć” Maje Perfiljeve.

Dinko Tripović pjevao je svojevremeno oko deset godina u klapi “Jadran”. Uzbuđen nakon gostovanja u svom rodnom gradu, on nam priča:

”Moram biti iskren. Poslije više od sedamdeset nastupa, koje smo imali ove godine, imao sam veliku tremu i bilo mi je jako teško, ali sam izdržao. Mi inače na našim koncertima dio koji je teže pjevati – klasične klapske pjesme – pjevamo a capella, a onda uz pratnju gitare i mandoline pjevamo ove popularne pjesme na klapski način. Te pjesme zovemo “džidži midži”, jer nam je to lako pjevati, pokriju nas mandoline i gitara i tako nam je lakše.

Koncert smo završili pjesmom pokojne Maje Perfiljeve, koju je obradio voditelj “Jadrana”, profesor Ilija Milošević. Još dok se naša klapa zvala “Sveti Petar” ja sam mu tražio te note i mi smo to pjevali, ali već deset godina i u ovom sastavu nismo. Sada smo željeli da izvedemo neku zajedničku pjesmu i ja sam predložio tu. Pjevali smo je zajedno kao poslednju pjesmu i to su bile posebne emocije. Ipak sam ja Tivćanin i osjećam se Tivćaninom i uvijek ću biti Tivćanin, bez obzira što živim u Rovinju. I kad sanjam, ne sanjam ništa što se u mom životu dogodilo za dvadeset pet godina, koliko živim u Rovinju, nego uvijek sanjam neke motive, prijatelje i nešto iz života koji sam živio u Tivtu.

Ja moram reći da svi ovi pjevači, koji su dolazili sa mnom svih ovih godina strašno vole Boku. Ima ljudi u Istri, ovih starijih, koji nisu dalje od Rijeke išli I onda misle da je dole Bog rekao laku noć. Kad sam ih ja doveo ovdje prvi put pre sedamnaest godina na Dane Istre u Boki, onda su oni vidjeli kulturu i Tivta i Kotora, cijele Boke i uvijek pitaju kad će doć ovdje.”

Iako obično dođu na koji dan duže nego što zahtjeva gostovanje, poput učešća na festivalu klapa u Perastu, da prošetaju i uživaju, ovaj put klapa “Valdibora” morala je brzo nazad u Rovinj, a dolasku u Tivat nadaju se i slijedeće godine.