Sadik Gaši: Sport i poezija su izlaz iz sopstvenog nemira

Sadik Gaši je naš sugrađanin, devetnaestogodišnjak, koji radi u Komunalnom preduzeću, borac je i pomoćni trener u Kik boks klubu Rebel. U slobodno vrijeme piše poeziju.

  ,,Imao sam šesnaest godina kada sam počeo da pišem poeziju. Sve je počelo, jer sam imao dosta slobodnog vremena. Pronalazim inspiraciju kada izađem napolje oko ponoći i gledam u nebo i zvijezde. Takođe i u prirodi, gledajući šumu, lišće kako pada i slične promjene. Tema ima svakakvih, ljubavnih, ima o teškom životu i mojim ranama. Uz kik boks mi i to pomaže da se osjećam bolje i da se oslobodim na neki moj način. Uzmem papir i osjećam se slobodno da pišem šta god hoću i sve što mi je na srcu“, rekao je naš mladi sagovornik Sadik Gaši.

Posebnu povezanost ima sa trenerom Boškom Pavićevićem koji mu je puno pomogao. Za njegovu sklonost prema poeziji prvi je saznao Boško:

,,To je bila tajna, niko nije znao. Prvi je saznao moj trener Boško Pavićević. On me je pitao još tada kada sam počeo da vidi šta pišem, pokazao sam mu neke prve dvije-tri strofe i njemu se to baš svidjelo“, priča Gaši.

Težak način odrastanja pretočio je u stihove i na taj način pronašao svoj mir:

,,Meni predstavlja olakšanje kada napišem svoje misli i nešto što dolazi iz srca. U poeziji sam pronašao mir. Nisam želio da iko zna, jer mi je bilo potrebno da budem sa samim sobom“, nastavlja on.

Kaže da srednju školu nije završio zbog vršnjačkog nasilja koje je proživljavao:

,,Nažalost nisam išao u srednju školu, veoma mi je žao zbog toga. Trebao sam da završim deveti i radi nečega što nije bilo u planu, odnosno, radi moje generacije koja je dijelila ljude na to koje su religije, nacionalnosti i da li su Romi, Albanci ili Egipćani, nisam imao snage da nastavim školovanje. Gledali su me na neki drugi način, kao da nisam čovjek. Bilo je teško. Svaki put kad dođeš u školu osjećaš se kao da nisi dio te grupe koji dolaze sa tobom da uče tu. Osjećaš se kao da te zlostavljaju i bace sa strane, kao neko smeće. Bilo je dosta svađe, počeli su da se guraju, bilo je i tuča. Naravno da sam morao nekako da se odbranim od svega toga, a moj način je bio da se povučem.“

Osim u školi i na ulici osjeti neprijatnosti, a naš talentovani sugrađanin prisjeća se da je i među profesorima bilo onih koji ga nisu poštovali:

,,U Tivtu ima diskriminacije, bilo je dok sam ja išao u školu, a i sada vidim kad prošetam ulicom. Ne znam je li to do nezrelosti ili do roditelja. Bilo je i profesora koji nisu željeli da me vide, jer im kvarim prosijek razreda. Ja sam u početku bio vrlo dobar-dobar sve dok nisam počeo da osjećam diskriminaciju, tada više nisam bio upućen na učenje nego samo na to kako da pobjegnem od tih problema, pa sam počeo da bježim sa časova i dobijao sam negativne ocjene. Mislim da je to glavni razlog zašto neko ne završi školu. Bilo je i mnogo dobrih profesora koji su mi mnogo pomogli. Rado ih se sjećam”.

Kancelarija za RE populaciju u OŠ ,,Drago Milović“ formirana je nakon što je Sadik završio osnovnu školu, pa nije toliko upućen u njihov rad, ali kako kaže, to svakako znači i olakšava RE zajednici. Jednog dana i sebe vidi kao nekog ko može dati doprinos u razvoju položaja RE populacije.

,,Uslovi se po malo popravljaju. Mada i dalje, vrlo malo ,,drugačijih“ upiše srednju školu. Nije bitno da li si Egipćanin, Rom ili Englez, ako te društvo gleda na drugi način zbog toga imaćeš poteškoća da završiš školu. Volio bih da unaprijedim našu zajednicu i da svi gledamo jedni na druge kako treba, kao na živa bića od krvi i mesa.“

On smatra da je brže i na bolji način sazreo od svoje generacije. U samom procesu sazrijevanja, u trinaestoj godini Sadikovog života, našao mu se trener Boško:

,,Mog trenera Boška Pavićevića gledam kao drugog oca. Kada sam imao trinaest godina došao sam u njegov klub. Počeli smo se upoznavati i trenirati zajedno. Nakon par mjeseci sam izašao na mečeve. Na svaki meč je odlazio sa mnom, nalazio bi mi smještaj i hranu. Kupio mi je čak i opremu par puta, a od mene je samo tražio da dam sve od sebe. Kik boks volim, jer je to jedino mjesto gdje osjećam da se ne razlikujem od drugih ljudi. U tom klubu su ljudi učinili da se osjetim da pripadam tamo.“

Sadik je nizao velike uspjehe u kik boksu. Bio je šampion Crne Gore, pobjednik više kik boks turnira u Crnoj Gori i inostranstvu. U Sarajevu je osvojio Balkanski kup. Od nedavno je u klubu postao i pomoćni trener.

,,Ja mislim da za ono što volite uvijek možete naći vremena. Dok god radite na sebi uvijek ćete naći vremena za ono što želite u budućnosti da postignete. Trener Boško mi je pomogao, jer me je stavio za pomoćnog trenera u Rebelu. Ima dosta djece, ali i onih starijih koji dolaze kod mene. Volio bih ako ne uspijem kao borac, da uspijem kao trener. Stvarno volim kad vidim u mlađim generacijama kako se osjećaju dobro dok treniraju. Ne želim da preživljavaju ono što sam ja preživljavao. Znam da je sport izlaz iz sopstvenog nemira.“

Mladima je poručio:

,,Mislim da bi trebalo da rade ono što vole. Treba da znaju da je nebitno koje si vjere i nacije već je bitno da si dobar čovjek. Kada budu srećni shvatiće koliko je sve ostalo nebitno“, zaključio je Sadik Gaši.

O svom pulenu trener Boško Pavićević imao je samo riječi hvale:

,,Sadik Gaši je jedan od prvih članova tada novoformiranog kluba Rebel 2017. godine. On se kao dijete od trinaest godina upisao na kik boks. Tada je bio učenik osnovne škole, jako povučen i stidljiv. Prve korake u borenju napravio je upravo kod nas, da bi nakon godinu dana treniranja otišao na svoje prvo takmičenje. Do sada nakon pet godina učešća na takmičenjima i osvajanja mnogobrojnih domaćih i međunarodnih takmičenja Sadik je počeo da asistira kao pomoćni trener u  našem klubu kada su u pitanju najmlađi članovi. Vidio sam ga kao pomoćnog trenera upravo zbog njegovog početka i prvih koraka u klubu, što je od značaja za sve mlade koji su se odlučili za kik boks, odnosno, svu djecu u klubu koji su počeli ili će početi sa takmičenjima u mlađim uzrasnim kategorijama. Njegovo iskustvo je od ključnog značaja za svu tu djecu i za sve naše takmičare. Osim navedenog, takođe bih istakao da mimo svih pozitivnih sportskih karakteristika Sadik je jedan jako vrijedan i požrtvovan momak. Osim kik boksa i svog regularnog posla bavi se i pisanjem poezije, a veoma dobro govori i piše engleskim jezikom“, rekao je Boško Pavićević.

Sadik nam nije rekao da li se izjašnjava kao Rom ili Egipćanin. Nismo ga ni pitali.