Gošća emisije “Popodnevni alibi” bla je glumica Ivona Čović Jaćimović sa kojom smo razgovarali o problemima muško ženskih odnosa, rodne ravnopravnosti i nasilja u porodici, temama nove predstave „Noć tribada“ premijerno izvedene u Tivtu prije par dana.
Kako ste doživjeli rediteljski koncept Branka Ilića po kojem publika sjedi na sceni, okružujući glumce ?
Upravo to rješenje mi je dalo jaču i ljepšu motivaciju da igram ovaj komad koji je inače veoma intiman. Ta blizina sa publikom dovodi do toga da se naše emocije lakše razmjenjuju i da empatija bude intezivnija. Tekst je toliko čist i jasan da nema dileme da sve treba da bude intimno i prirodno, i to izaziva još jaču potrebu u igri da emocija bude svedena a duboka, čista i jasna, a iznutra pokrivena. Upravo zato što je publika u jednakom prostoru sa nama, bukvalno dišemo isti prostor. To daje krila glumcu da na drugačiji način interpretira svoju ulogu, lakše razmjenjuje emociju i šalje poruku.
Ta prostorna bliskost je dobar način da se problem nasilja, rodne ravnopravnosti i ženske emancipacije lakše „baci“ publici u lice, suoči je sa njim. ne čini li Vam se da tema tako postaje teža, bliža, opipljivija, “udiše” se zajedno sa akterima ?
Ima li šta ljepše i snažnije nego pogledati nekoga u oči i reći mu šta imamo. Još je ljepše kad mi glumci da se sa publikom pogledamo u oči iznesemo ono što je duboko u nama sakriveno a rađeno dugo jer smo se dugo bavili ovom temom. Privilegija je baviti se pozorištem na ovakav način i igrati ovu predstavu.
Od 1880. godine, kada se odvijala radnja ove predstave, pa do sada nije se mnogo promijenilo. Statistika pokazuje da je u ovo naše vrijeme svaka druga žena u Crnoj Gori nekada u svom životu bila žrtva nasilja, što je poražavajuće. Kako gledate na sve to?
To je tužno saznanje a čini se da se ni za 50 do 100 godina nećemo mnogo pomjeriti sa mjesta . Ipak se nadam i vjerujem da ako ovom predstavom učinimo da makar 30 % mladih ljudi promjeni koncept razmišljanja na ovu temu, to će biti značajan korak. Živimo u vremenu kada žene nemaju prava na slobodan izbor, stalno se koncipiraju zakoni koji su neadekvatni. Niko drugi ne može da odlučuje o našem tijelu do nas samih. Nijedan zakon ne može da tvrdi da ja nisam vlasnik svog tijela i svog života. Evo imamo Vladu u koju ne mogu da uđu tri žene pa onda i teško da možemo da govorimo o pravoj ravnopravnosti . Ako želimo da idemo evropskim putem moramo što prije da krenemo da razmilšlajmo na drugačiji način, ne na silu i pod pritiskom nego da to bude prirodno stanje svijesti našeg društva, da žene i muškarci jednako mogu da učestvuju u svim segmentima života.
U predstavi ne prisustvujemo fizičkom nasilju ali zato psihičko i ekonomsko nasilje djeluje u kontinuitetu.
Tema predstave je upravo psihičko nasilje koje je kompleksnije. Čini se da duže traje, da je iscrpljujuće, uništava ljude do sputavajući im svaku funkcionalnosti. Čini mi se da se iz fizičkog nasilja osoba prije izvuče nego iz psihičkog, jer iz prvog može da bježi a za ovo drugo traži neku vrstu opravdanja za ostajanje u njemu.
Kako se Marija David, koju tumačite suočava i bori sa skoro mizoginim stavovima Augusta Strinberga ?
Ona jednostavno nema dlake na jeziku i jedina je koja ima hrabrosti da se suprotstavi i bude jaka, kako na riječima tako i na djelima. Osobe poput Strindberga samo misle da su hrabre a u njima zapravo čuči i boji se jedno preplašeno dijete
Koliko je ova uloga ispunila Vaše glumačko biće ?
Veoma me je ispunila zato što sam ja lično vrlo hrabra i želim da gledam istini u oči i dobila sam priliku da igram i branim jednu o ženu koja nema dlake na jeziku, argumentovanu i hrabru osobu, a samo takve osobe mogu da mijenjaju svijest i sistem u kome žive a jedino tako neko društvo može da raste i napreduje.Veoma je važno da se igraju hrabre teme, dobri tekstovi, publika je željna dobrih komada, onih koje traju i dugo žive.
Kako ste oblikovali Vašu Mariju ?
Kao jednu hrabru, emancipovanu, odgovornu i obrazovanu .A obrazovanje donosi hrabrost. Na žalost, u Crnoj Gori, mnogo žena trpi nasilje iz finansijskih razloga i sigurnosti. Ja nemam opravanje za te stvari jer vjerujem da hrabrost i odluka da se povuku neki krucijalni potezi u životu, da se ne trpi nasilje, leži u obrazovanju. Obrazovanje daje slobodu u razmišljanju i odlukama. Jer kakav primjer inače dajemo svojoj djeci ako imamo nasilje u porodici. Pa i ta djeca će najvjerovatnije biti sutra nasilnici u školi, dvorištu, na ulici . Ja vjerujem u to i na sceni sam to i prenjela i prikazala.
Kontraverzni stav koji slavni švedski dramski pisac ima prema ženama, nerazumijevanje njihovih ideja, portreba i prava ipak se rasvjetljavaju i imaju svoje objašnjenje. Kako ste Vi sve to razumijeli ?
Naravno, kod takvih osoba se uvjek na kraju razotkriju i ogole skriveni uzrosci problematičnog ponašanja. Ali ipak, zar nije stvar snage da mijenjamo jedni druge upravo u tome što prihvatamo slabosti jedni drugih, što prihvatamo druge onakve kakvi jesu , sa svim mračnim stranama i negativnim osobinama. To je uradila moja Marja. Ona je njega prihvatila i na kraju rekla da ga voli, jer je spoznala njegov suštinski problem ličnosti.
A ti njegovi karakterni problemi su pak posljedica nekih strahova i frustracija sa kojima nije mogao da se izbori.
Da, ti njegovi problemi su sigurno posljedica frustracija iz djetinjstva. Pa, uostalom niko od nas ne zna šta je iza zatvorenih vrata nečije duše. Upravo ta agresija koja Strindberga opisuje kao osobu sigurno ima korijen u strahu koji datira iz ranijih perioda njegovog života. Što se tiče moje Marije, ali i mene lično, Strindbergu je sve oprošteno.
Nakon katarzničnog dijela u predstavu čini li Vam se da je i on sam sebi nešo oprostio?
I pored toga što je dopustio da u jednom dijelu svog života njime upravlja njegov strah, ipak je on bio veliki čovjek, a da nije takav ne bi bio ni veliki pisac. Vjerujem da se na kraju dana svi mi suočavamo sa samim sobom .
Publika je nakon posljednje scene, a prije aplauza, imala neku malu zadršku, kratak muk je vladao salom. Jeste li to uočili ?
Da , naravno, to se očekivalo i to nam je i bio cilj. Da se publika zapita nad ovom temom i da primi našu poruku.