Galerija
Izbori 2022
Slobodan Marunović, doajen crnogorskog glumišta i prvak Crnogorskog narodnog pozorišta, bio je gost emisije “Radio suncobran” povodom igranja u predstavi “Pokojnik” , koju je režirao Egon Savin.
Skoro tri decenije Nušić nije igran na crnogorskim pozorišnim daskama . Da li jedno veliko komediografsko ime zaslužuje takav tretman naših kulturnih politika ?
Na žalost, nije igrao ni u Srbiji jako dugo. Mi već 30 godina živimo u neregularnom vremenu jakih tenzija, političkih, ekonomskih i svakakvih, koje se odražavaju na repertoare, kako nacionalnih teatara tako i onih gradskih i bulevarskih, uopšte raznih estetika koje postoje na prostoru bivše Jugoslavije.
Nušić je pravo bogatstvo, to je jedan genije dramske književnosti, na fonu najboljih komediografa planete poput Gogolja, Molijera . Pisac koji je odlično osjećao prostor ili vrijeme u kojem živi. Na žalost, i mi danas živimo to isto vrijeme u kojem se ništa nije promijenilo na bolje , čak je još gora situacija u ovom našem savremenom životnom trenutku.
Apsolutno se slažem sa vama da Nušića treba češće igrati , jednako kao i druge pisce dramske lirterature, velikane evropskog kalibra sa našeg govornog područja, poput Sterije, Krleže i drugih. Ova predstava je pravo osvježenje ne samo za Crnu Goru nego i šire i mislim da će ona biti hit u regionu, od Ljubljane, Zagreba do Skoplja. Problemi su isti i tiču se svih ljudi: tranzicija, korupcija, kriminal, laž, lažni odnosi , sve ono što nas je zapljusnulo kao cunami ovdje na prostoru u kojem živimo, gdje su duhovne vrijednosti poremećene a merkantilne, trgovačke i materijalne postale način i motivacija za život. To povlači i pojavu kiča i šunda koji su pratioci skorojevićkog sloja, jer kad neobrazovani ljudi dođu brzo do kapitala i moći njihov ukus počne da dominira i diktira sve, od ponašanja, umjetnosti, preko mode, skribomanije, do iskrivljenih ideoloških religijskih poimanja života i svijeta.
Smatrate li da je jezička adaptacija i izmještanje radnje sa jednog na drugi prostor zapravo radikalno čitanje ovog Nušićevog djela?
Rekao bih da se ovdje radi o svojevrsnom eksperimentu. Inače, svaki rad na pozorišnoj predstavi je jedna avantura kada se kreće u proces i nikad se ne zna šta će se izroditi do kraja , kao kad slikar stane pred bijelo platno. To je kompleksan set razmišljanja o estetici, čovjeku, ljudskim karakterima i pojavama u društvu i taj potez reditelja Savina da prostor smjesti u milje Podgorice 30- tih godina se pokazao kao odličan. Nije to samo izmijenjen akcenat kojim glumci govore, nego i sintaksa , rečenični sklopovi . Nušić u ovom kontekstu zvuči potpuno drugačije. Iz jednog violentnog, gorštačkog, krševitog kraja i karakteri su malo jači, emocije su podignute i ima malo više patetike nego u jednom trgovačkom Beogradu 30 tih godina gdje je prisutan duh sitnosopstveničkog bogaćenja, jedna atmosfera trgovačke psihologije koja i može da rodi jednu ovakvu dramu. Ovdje je sve prenaglašeno, potencirano i ima jednu drugu vrstu šarma ali, rekao bih, i težine.
Pozorište je apsolutno, kao i čovjek , političko biće i to od publike do izvođača, glumca. Pozorište osjeća vrijeme i prepoznaje sebe, ono je svojevrsno ogledalo života i najisitinitija govornica u našim životima. Ovdje se sve vidi , svaka naša mana i vrlina se jasno otkrva na sceni . Što bi Njegoš rekao :„Sve se čovjek bruka sa čovjekom, gleda majmun sebe u zrcalo“.
Smatrate li da ovo novo čitanje Pokojnika ,ova jezička adaptacija i izmještanje radnje, doprinose tome da sve te društvene devijacije, ljudske slabosti i malograđanština shvatamo kao univerzalne pojave, a ne samo kao lokalne i ne
sa nacionalnim predznakom ?
Ovo jeste univerzalna priča, ovo se može dešavati i u nekom kvartu u Londonu ili Parizu. Ali ka univerzalnom se ide od lokalnog. Jedan crnogorski glumac ne može igrati Hamleta kao njegov engleski kolega, niti engleski glumac može biti dobar u ulozi Njegoša u odnosu na crnogorskog glumca, ali ga svakako razumije . Ta posebnost i raznolikost svijeta, jezika i kultura je pravo bogatsvo u razmjeni . Imam sreću da sa svojim predstavama obilazim cijelu planetu. Ništa me nije tako fasciniralo kao ljudi u kojima sam prepoznavao sve one moje ljude sa Cetinja, iz Danilovgrada, Tivta. Jer svaki čovjek ima iste potrebe i grije ga isto sunce. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, posebni ugao posmatranja na te pojave koje mi sada pominjemo. Suština je ista, samo je ruho drugačije.
Ovo je Nušićevo posljednje satirično djelo koje nije onako vrcavo i razigrano kako smo navikli, već ima puno ozbiljnosti i nosi dosta tamnih valera. Da li Vi”Pokojnika”doživljavate kao komičnu dramu ili dramatičnu komediju ?
Ja “Pokojnika”doživljavam kao klasičnu dramu iz koje, samim činjenjem, ponašanjem i životima likova, izbija njihova groteska i komika . Taj smijeh izazivaju njihove ozbiljne reakcije. Ovo je prava klasična drama koja prikazuje ljude baš onakve kakvi su . Možda će puritanci reći da nismo mi ovakvi , kao što su govorili onda kada je je Živko Nikolić snimao „Đeknu“. Bilo je tada opšte zgražavanje Crnogoraca na tu seriju ali kasnije smo shvatili da smo mi zaista takvi , sa malim teatarskim pretjerivanjem .
Pokojnik se i završava kao drama, strašno. Jednom čovjeku su uzeli i brak i imanje, i akademsku titulu, sve . Rješenje ovog komada mi je bolno i tužno jer ne ostavlja mogućnost za pravdu i istinu, već ostavlja grupu ljudi koji će nastaviti da živi i da diktira našim životima.
Jer kao što neko reče : „Zlo je sila veća od svakog zakona, ali svijet se klanja zlu“.
Na žalost , svijet je izgleda tako koncipiran . Ja sam se u svojoj karijeri dosta posvetio Njegošu, igrao sam 35. sezona, „Potonju uru Njegoševu „, pa tri „Gorska vijenca“, kao vladika Danilo, pa Vuk Mićunović, igrao sam i u „Šćepanu Malom“. Sada upravo finaliziram rad na njegovom djelu „Luča mikrokozma“, na velikom kosmičkom epu o stvaranju svijeta koji je radikalan i u koliziji sa svim poznatim religijama i postavkama stvaranja svijeta, gdje su zlo i dobro, pravda i nepravda, svjetlost i tama iznijansirani i izdiferencirani. Preko njih i preko simbola, kao jedan Tesla ili Gete, Njegoš pokušava da objasni suštinu svijeta. I zaista se periodi zla i dobra u istoriji civilizacije prosto ciklično smjenjuju. Izgleda da je ta postavka svijeta neminovna, i da se tu ništa ne može .
Nušićevo maestralno razgolićivanje mehanizma vlasti je stavilo na uvid bezakonje , bezvlašće, korupciju, licemjerje, laži ali , kako rekoste maloprije, nije nam dao prostor za rješenje u pravdi i istini. Kako Vi gledate unaprijed, a sa ove tačke ?
Nušić je i mogao da napiše ovaj komad jer je u svom životu bio tako pravičan i etičan. Da bi prepoznao korupciju i zlo moraš biti duboko različit od svega toga i da imaš veliki otklon . Ja sam optimista i vjerujem u pravdu i istinu, kao i u ljepotu svijeta. Moj karakter je koncipiran na poeziji i harmoniji, na nadgradnji ljudskog duha. Vjerujem da će duhovno pobjediti materijalno, a to govorim kao čovjek sa velikim glumačkim iskustvom, kao prvak CNP-a sa velikim brojem ostvarenih uloga ,kao i sa iskustvom režiranja pozorišnih komada. Vjerujem da će dani i godine koji slijede biti bolji nego ovi u kojima sada živimo.
Foto: Radio Tivat i Internet
