SOS za MONTENEGRO protiv bušenja Jadrana: Građani Crne Gore imaju pravo da znaju!

Dva dana pred uplovljavanje Eni Novatek seizmičkog broda za istraživanje ugljovodonika u našem podmorju, crnogorska javnost ćuti. Državne institucije zadužene za zaštitu životne sredine se ne oglašavaju, Institut za biologiju mora i Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju uključeni su u proces kao državne institucije i ne žele govoriti o petencijalnim posljedicama iz domena nauke, osim u načelu. Ribari pregovaraju o visini nadoknade za dobit koja će im biti ukraćena tokom sprovođenja istraživanja. Građani, kojima je uskraćena podrška medija, pokušavaju da pozovu na razum. Pokrenuta je FB grupa SOS za Montenegro.

U Crnoj Gori je u toku uništavanje rijeka i brojnih drugih prirodnih resursa. Zbog toga naš SOS nije samo za Jadran, već SOS za Montenegro, objašnjava pokretač FB grupe, Mirsad Kurgaš iz Bara. Crnogorska javnost nije upoznata sa potencijalnim rizicima, cijeli proces ustupanja podvodnih resursa prekriven je velom državne tajne.

“Za sve informacije upućuju nas na Agenciju za ugljovodonike, koju je osnovala Vlada Crne Gore kada je započela proces davanja koncesija na istraživanje Jadranskog mora. Samo ću podsjetiti- direktor te agencije od njenog osnivanja je gospodin Vladan Dubljević, koji je prošle godine, sa još 16 osoba, optužen za zloupotrebu službenog položaja. On je, naravno, ekspresno oslobođen, i omogućeno mu je da se brani sa slobode,” kaže Kurgaš, ne prejudicirajući krivicu, ali upućujući na veoma netransparentne okolnosti koje obavijaju odluku o pristupanju istraživanju i eksploataciji fosilnih goriva i sve podrazumijevajuće radnje koje su joj prethodile. O dalekosežnosti posljedica orjentacije prema naftnoj industriji na prirodu i sve segmente života u priobalnoj zoni građani nemaju nikakvih informacija, a imaju sva prava da znaju.

U momentu kad Crna Gora, u kontekstu usklađivanja sa pravnom tekovinom EU, ima otvoreno Pregovaračko poglavlje 27 o ribarstvu, upravo su ribari mogli biti posljednja linija odbrane ekosistema Jadrana. Međutim, Udruženje privrednih ribolovaca, po riječima Mirsada Kurgaša, bitku vodi na drugom planu:

“Tom udruženju je naftna kompanija ponudila 130 hiljada eura na ime kompenzacije na izgubljenu dobit, odnosno za ono vrijeme koje oni neće moći da provedu na moru, 45 dana koliko će trajati istraživanja koja počinju 1.novembra. Meni je, prije svega, bilo čudno da su ribari prihvatili razgovor na tu temu. Međutim, kako sam informisan, oni su čak izašli sa ponudom, odnosno tražili su od naftne kompanije da im isplati 1.200.000 eura. Meni je to bio frapirajući podatak- da je neko u stanju da trguje sa nečim od čega živi, a pogotovo sa nečim što treba da ostane i budućim generacijama.”

U okviru kampanje SOS za Montenegro, grupa građana je pokrenula potpisivanje peticije za stavljanje moratorijuma na dalja istraživanja i eksploataciju ugljovodinika iz crnogorskog dijela Jadrana, koja je dostupna na FB stranici kampanje. Takođe, kako bi skrenuli pažnju građana na opasnost procesa u koji ulazimo, namjeravaju uskoro organizovati i protestni marš od Ulcinja do Herceg Novog.

Podsjećanja radi, Vlada Republike Hrvatske pokušala je po istom modelu, bez informisanja i konsultacije građana, da pristupi istom poslu. Međutim, nakon dvije godine sveobuhvatne kampanje nacionalnih i međunarodnih ekoloških organizacija, te uz podršku stručnjaka, uspjeli su izvršiti pritisak i primorati državu da odustane od svojih namjera. Nakon što su dobili sve informacije koje je država namjeravala od njih da sakrije, građani Hrvatske su, u procentu većem od 70 posto, rekli ne! Nisu pristali na industriju koja bi, što se dokazalo svugdje u svijetu, uništila ribarstvo, turizam, poljoprivredu i brojne druge djelatnosti od kojih živi priobalno područje te zemlje.