Svako ima svoju bandu i svoju goru

 

Čitalačkoj publici na maloj sceni CZK, sinoć je predstavljena knjiga “S one bande moje gore”, autorke Jasenke Lalović.  Jasenka Lalović je Paštrovka rođena u Baru. Radila je na Radio-televiziji Srbije. Radnja roma je smještena pred Drugi svijetski rat, a govori o običnoj crnogorskoj ženi.

„Mene je kupila neznanka, kupila me riječima na društvenim mrežama. Prvo je pisala o sramoti, o tim odavno zaboravljenim stvarima, stidu kao kategoriji. O svemu onome o čemu se danas baš malo zbori. Uradila je to na, meni se čini, Selimovićev način i zauvijek me kupila. Ja sa tamo neke desete bande, potpuno neznane, potpuno su mi nepoznati bili ovi prostori, prevela me riječju na neku bandu a da goru nijesam ni primijetila. Rekla bih da ovo nije teritorijalno određena sudbina žene, čak ni vrijednosti, pa iz ovog romana možemo polučiti sve one vrijednosti koje mnogi od nas ne zaboravljaju. To su sram, ponos, dostojanstvo, doslednost. Svi imamo neku svoju bandu i svi imamo neku svoju goru. Mene nekako povuče na sevdalinku, ali nijesam zbunjena u cijeloj ovoj priči“, rekla je moderatorka Olivera Marković.

Nikoleta Mršulja je govoreći o knjizi Jasenke Lalović primijetila da je moderni čitalac sve više „onlajn“ jer želi da bude u korak sa digitalnim vremenom. „Nije sramota priznati da elektronska riječ preuzima dominaciju i potiskuje rukom pisanu ili štampanu. Srećom, u virtuelnom svijetu postoji prostor i za umjetnost. Na tom internetskom buvljaku možemo itekako pronaći tezge sa kvalitetnom robom. Tako su nam postali dostupni radovi savremenih slikara, vajara, pjesnika, pisaca i ostalih umjetnika. Ukoliko znamo šta tražimo i šta cijenimo i ukoliko imamo još zrnce ukusa. Tako sam prošle godine otkrila Jasenku, tačnije njenu Fejsbuk stranicu „S one bande moje gore“ gdje je u nastavcima objavljivala svoje priče. Sudeći po komentarima pratilaca, nastavci su se sa nestrpljenjem očekivali. Privukao me jezik mojih i njenih predaka“, rekla je Mršulja.

Lela Drašković je istakla da je sigurna da je u pitanju 11 promocija knjige koja je doživjela svoje treće izdanje. „Ovo štivo je mogla napisati samo žena koja je odrasla na kršu. Ona čiji je kamen temeljac ljubav, privrženost i čast. Autorka nas sa posebnim umijećem uvodi u vrtlog svog romana. I to toliko ubjedljivo da postajemo ne samo čitaoci, posmatrači već i oni koji proživljavaju bol i nepravdu, stid i ponos, radost i strah. Jasenka ne plete priču oko jednog lika. Svi su na sceni i svi su glavni, svako ima svoju ulogu, svoj kadar i svoju dramu. To nam daje mogućnost da izaberemo svoju herionu između Milice, Velike, Bose, Jovanke i Ilinke. Ona pravi katalog slika koje nam prd očima, kao na celuloidnoj traci prikazuje likove, njihove sudbine i usude“, rekla je Draškovićeva.

Autorka knjige „S one bande moje gore“ je publici objasnila kako je knjiga dobila naziv.

„Kad sam odlučila da knjiga krene u štampu, pitali su me što se zove tako komplikovano. Ljudi nijesu mogli da upamte kako se zove. Palo mi je na pamet da to pojednostavim, a onda sam od toga odustala jer sam shvatila da u mom životu postoji puno gora. Prva gora koju sam u svom životu imala, to je ta Paštrovska gora koja mene dijeli napola. Po tati sam Paštrovka, a po majci Crmničanka. Razmišljala sam da li sam tamo ili ovamo. Imate gore, kad se popnete starim putem na Poljice jedno mjesto gdje se više ne vidi more. Kad pređete na onu drugu bandu moja majka Crmničanka bi vazda rekla „pitomina“. Trebalo mi je vremena da shvatim da svako od nas ima svoju stranu i svoju bandu. Kasnije kad sam pošla za Beograd, ponovo sam imala onu i ovu bandu, osjećala sam da nijesam ni tamo ni ovamo. Godine vas nauče da niko nema pravo da dijeli to u meni. Ja sam i tamo i ovamo“, rekla je autorka knjige.