Uvijek sam srećan kad dođem u Tivat – Danijel Cerović

Svjetski dan stare muzike obilježen je sinoć u Tivtu koncertom „Only Weiss“ Danijela Cerovića na maloj sceni CZK Tivat. Poznati crnogorski gitarista izveo je program posvećen kompozitoru i lautisti kasnog baroka, Silviusu Leopoldu Vajsu, a među posjetiocima su bili brojni profesori gitare i drugih instrumenata, te učenici muzičkih škola.

-Prije četiri godine u galeriji Buća održali ste koncert „Only Bach“ sa Goranom Krivokapićem, takođe povodom ovog dana, a sada ste pažnju posvetili Vajsu. Kako vam je bilo večeras, prvi put na ovoj sceni?

„Hvala vam na povezivanju ta dva koncerta. Ja sam se sad upravo sjetio tog koncerta, koji je bio 2015, vrijeme brzo prolazi. Sticajem okolnosti, večeras sam svirao i zbog tog jubileja i jer ovaj program čini okosnicu mog novog projekta, odnosno muziku treba da snimim i da nastupam sa tim programom. Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam to mogao sa dragim ljudima i sa publikom u Tivtu da podjelim u ovoj novoj dvorani, koja je vrlo uslovna. Jako sam se prijatno osjećao i nadam se da je publika isto tako. Znam da je teško van sezone okupiti ljude, pogotovo kad govorimo o klasičnoj publici i klasičnoj gitari, pa mi je drago što je to funkcionisalo večeras. Zahvaljujem CZK na dobro obavljenom poslu u smislu medijske, marketinške promocije koncerta.“

-Što se tiče samog programa, Silvius Leopold Vajs je značajan kao veliki lautista, živio je krajem 17. vijeka, do sredine osamnaestog. Da li ste vi transkribovali njegovu muziku za gitaru i što biste još rekli o njemu?

„Bio je Bahov savremenik i postoje indicije da su se družili, a možda su imali i neke zajedničke projekte, što je veoma interesantno. To je bogati opus, iz koga se svira samo nekoliko djela. Drago mi je da sam imao i da imam priliku da se bavim njegovim opusom i da sam to istraživao i probao da transkribujem za klasičnu gitaru. To je za mene muzika neskrivene ljepote, bogatstvo i harmonije i kontapunkta i različitih nekakvih atmosfera. Vjerovatno je možda i prijemčivija, nego što je to Bahova, ili Telemanova muzika i na momente intimna, isto tako i bogata različitim karakterima, svim onim što su karakteristike tog baroknog stila, ukrasima i različitim postupcima.“

-Za Naxos ste snimili 2 CD-a sa 6 transkribovanih Bahovih engleskih svita, a sada pripremate i Vajsove kompozicije za Naxos. Da li je večerašnji koncert zapravo bio prvi među vašim nastupima posvećenim upravo i samo Vajsovoj muzici?

„Ovo je nekakav početak. Ovakvi koncerti su, naravno, za mene, praznik i koriste mi da sagledam tu muziku još bolje van onog prostora za vježbanje, gdje neprestano ponavljate neke detalje, pokušavate to da dovedete do neke perfekcije. Koncerti su za mene pravi izazov svaki put, isto je bilo i ovoga puta i drago mi je ako mogu da dobijem neki feedback od publike i na kraju krajeva da od tog zvuka, koji ja proizvodim od samog sebe, mogu to da oslušnem u nekom prostoru, koji je potpuno nov i izazovan, kao što je ovaj. Drago mi je što je tema tog projekta to što jeste i da nastavljam da istražujem tu muziku, koja zauzima posebno mjesto u mojoj umjetničkoj, da ne kažem biografiji, da ne budem suviše formalan, ali čini okosnicu mog bavljenja muzikom, pogotovu poslednjih nekoliko godina. Drago mi je da sam, poslije Baha, nastavio u nekakvom sličnom pravcu. To vam je kao kad otkrijete Rembrandta, pa pošto on ima nevjerovatan opus, počnete da otkrivate i njegove savremenike, koji možda nisu toliko poznati i otkrivate nove mikrokosmose, u kojima jednako uživate. U ovom slučaju, Vajs je bio dio one velike drezdenske umjetničke scene. Postoji plejada velikih kompozitora – za to doba, koji su danas van mainstreama i onih istorijskih udžbenika kojima se mi bavimo i van playlista na radio stanicama, a čija je muzika ustvari fantastična. U bombardovanju Drezdena u 2. svjetskom ratu, zajedno sa Drezdenskom bibliotekom je u nepovrat otišla gomila papira i dokaza o njihovom stvaralaštvu, a i samih nota. Sve u svemu, drago mi je da pronalazimo i tu umjetnost, koja je zaista vrijedna.“

-Što biste rekli o svojoj karijeri, koja se protegla na tri kontinenta, Evropu, Ameriku i Aziju, gdje nastupate i kao solo muzičar i sa Goranom Krivokapićem u duu gitara, sa kamernim i drugim ansamblima, takođe ste predavač, učesnik, član žirija, čak i osnivač festivala?

„Imam tu sreću i privilegiju da se moja karijera poslednjih godina razvija u tom nekom željenom pravcu, ne samo planiranom, nego i neplaniranom, gdje spada ova priča sa Vajsom. Tako je to sa muzikom, prije nekog poslovnog i formalnog obraćanja karijeri i uspjehu, koji je merljiv, i novcem i društvenim mrežama, trebalo bi da stoji nekakav odnos između umjetnika i onoga čime se bavi. Dublja povezanost bi morala da postoji da bi se nešto desilo suštinski i da bi uspjelo. Ja sam zadovoljan zato što sam imao i što imam priliku da sam stalno u dodiru sa vrhunskom muzikom, koju pokušavam da prenesem na svoj instrument i na ono čemu sam ja vičan. Zbog toga sam isto tako posebno zadovoljan zato što poslednjih nekoliko godina izvodim isključivo svoje aranžmane te muzike, koja nije pisana u originalu za gitaru. Čak i lauta, koja je preteča ovog instrumenta i koja bi trebalo da ima neke dodirne tačke, vjerujte mi da to nije slučaj. Onda je tu potrebno puno posla da ta muzika na tom instrumentu zazvuči kako bi trebalo. Tako se dodatno upoznam sa mogućnostima instrumenta i što mogu da sagledam tu problematiku izvođaštva na netradicionalan način. Za mene je to proces u kojem uživam, kojem se radujem iz dana u dan.“

-Jedan dio vašeg rada je posvećen učenicima, studentima, mladim generacijama. Doći ćete nam u Tivat ponovo u maju na Montenegro International gitarističko takmičenje, čiji ste jedan od utemeljivača.

„Ja sam igrom slučaja i jedan od organizatora i utemeljivača tog događaja i drago mi je da je Tivat prepoznao vrijednost projekta i da mu je dao podršku. Mislim prije svega na CZK, koji se nesebično trudi i za taj i za mnoge druge projekte. Srećna okolnost je da je Tivat postala jedna sredina, koja ima načina, dovoljno finansija i dovoljno uslova, prostornih i organizacionih i da ljudi koji žive u Tivtu i oni koji su samo posjetioci imaju priliku da budu dio neke vrhunske produkcije, kao što vidim, i pozorišne, što je, pretpostavljam, glavna kulturna ponuda u Tivtu, jer je po njoj prepoznat. Naravno, tu su i druge, među kojima je festival gitare. Uvijek sam srećan kad mogu da budem u Tivtu, jer imam na umu da je to jedno divno mjesto sa divnim ljudima, gdje stvari funkcionišu nalik na sve ono što se dešava van granica Crne Gore, u razvijenijim sredinama. Tivat ima svoje zaštitno lice u vidu umjetničkih projekata i mnogo mi je drago zbog toga! “

Danijel ide dalje sa svojom gitarom, već večeras će isti program izvesti u Muzeju Hercegovine u Trebinju, zatim u aprilu na Cetinju, u Torontu…
Svira samo na njoj, a sreli su se naoko slučajno. Više o tome možete slušati u „Mixeru“, koji je na programu u utorak, 26.marta, u 17 sati.

Marijana Mišić Škanata