Vinćenco Makarone – Kad staklo postane luksuz

Vinćenco Makarone, vlasnik galerije „MC2” u marina naselju Lustica Bay i njegova asistentkinja, Aleksandra Dragutinović , bili su gosti našeg programa, a tema je bila aktuelna izložba „Murano Art Week“ i ljepota i šarm Murano stakla.Čime to Murano staklo osvaja ?  Zašto su predmeti izrađeni od njega skuplji od plemenitih metala ?

Tradicija muranskog staklarstva danas je svjetski poznata po izuzetnoj ljepoti dekorativnih elemenata, providnosti stakla, kontroli boja i živopisnosti koju daje svakodnevnim, uobičajenim predmetima. Staklo je stvarno jedinstveni materijal a tehnika njegove izrade podrazumjeva duvanje i mukotrpno ručno oblikovanje. Za razliku od drugih umjetnika, oni imaju samo par sekundi da izvedu određen oblik i kompoziciju

Kako ste selektovali radove za ovu izložbu i kao ste uspjeli da dobijete ovako respektabilne umjetnike , neke od najvećih majstora u istoriji izrade Murano stakla?

Sreća naša što smo mi iz Italije pa smo mogli lakše da dođemo do ovih velikih umjetnika čuvenog Murano stakla koje predstavlja nevjerovatnu stvarnost u svijetu staklarstva, to je zaista jedna posebna priča. Istakao bi radove poznatog majstora Pina Sinjoreta, „Mikelanđela Murano stakla“, koje ovdašnja publika može da vidi i to besplatno. Tokom svoje karijere Sinjoreto je sarađivao sa izuzetnim imjetnicima poput Džefa Kunsa, Salvadora Dalíja, Emilia Vedove, Marka Kvina. Tu su i radovi maestra Đanpaola Seguza koji potiče iz stare i ugledne porodice iz Murana. Ova porodica je sigurno jedna od najznačajnijih na ostrvu i već stotinama godina njihovi članovi izrađuju divna djela od ovog stakla i iz generacijeu generaciju su sve bolji i bolji . Radovi porodice Seguzo se nalaze u zbirkama muzeja MOMA u Njujorku i „Viktorija“ i Alberta u Londonu. Zatim, na Luštici takođe uživamo i u djelima Đankarla Sinjoreta koji je sarađivao sa Martinom Bardlijem, Dadom Đurićem, Rikardom Likatom Johanesom. Tu je i Roman Done, ali i radovi kubanskog umjetnika Alfreda Sosabrava, te Fabia i Andrea Taljapijetre i Simona Cenedesea.

Kako je staklo postalo luksuz ?

Murano staklo ima viševijekovnu priču, pogotovu iz vremena preromanike. U 13. vijeku , stanovnici Venecije donijeli su iz Carigrada nekoliko uzoraka vizantijskog obojenog stakla i nekoliko recepata za proizvodnju, a Mlečani su ih primjenili korištenjem novih tehnologija. Radionice za proizvodnju takvih proizvoda su najprije bile smještene u Veneciji. Međutim, proces njegove proizvodnje bio je povezan s vatrom, što je bilo opasno za naselje i kuće od drveta , pa se odlučilo da se radionice presele van grada na ostrvo Murano . Od tada se Murano zove središte proizvodnje venecijanskih stakala.
Recepti proizvodnje držani su u najstrožoj tajnosti, prenosili su se od oca do sina. Postojalo je i poseban nadzor vlasti a majstori, iako su imali poseban i privilegovan status – poput plemića , nisu smjeli da napuštaju ostrvo kako se tajne proizvodnje ne bi dalje širile.

Da li se tradicija izrade predmeta, nakita i posuđa od Murano stakla zadržala do danas na ovom ostrvu ?

Da , jeste , samo se mijenjala i usavršavala tehnologija izrade i to je uticalo i na još veći kvalitet predmeta. Kristalno staklo, emajlirano staklo, staklo sa zlatnim nitima, pa sa raznobojnim uzorcima , potom mlječno staklo itd. samo su neki od predivnih izuma iz muranskih radionica.

Na zidovima Vaše galerije, u okviru „Murano Art Week“ primjetili smo i radove našeg umjetnika Romana Đuranovića koji , čini nam se, dobro korespondiraju sa ekskluzivnim djelima od Murano stakla .

Da, zato što njegova djela u post pop- art stilu potpuno odgovaraju Murano staklu posebno u tom njegovom hromatskom nivou. Roman je jedan od umjetnika koji bi odgovarao međunarodnom tržištu a ima još lokalnih artisat koji bi se dobro kotirali vani.

Šta Vas dovodi u Crnu Goru , kako ste se odlučili da otvorite „ekspozituru“ Vaše galerije, baš na Luštici ?

Lustica Bay predstavlja međunarodnu destinaciju i htio sam da , što se tiče polja umjetnosti da baš tu otvorim galeriju radi međunarodne klijentele. Odlučio sam da, pored italijanskih i međunarodnih umjetnika tu budu i lokalni, crnogorski umjetnici . Sarađujemo sa mnogim umjetnicima posebno sa Rikardom Guzmorolijem sa kojim radimo zajedničke projekte u izradi ovog stakla jer su njegovi radovi vrlo atraktivni , rađeni trodimenzionalno. Puno umjetnika ima mogućnost da u svojim radovima koristi baš Murano staklo za izradu skulptura jer je ono fluidnije i potpuno drugačije od ostalih materijala kao što je drvo, kamen ili obično staklo.

Naziv Vaše galerije govori nam o energiji. Da li to podrazumijeva i njenu razmjenu i umnožavanje kroz svojevrsnu umjetničku sinergiju ?

Naziv naše galerije MC2 koja je nastala u Milanu 2009. , potiče od formule za teoriju relativiteta, Alberta Ajnštajna atiče se i sinergije jer je danas, u savremenom svijetu umjetnosti, ta vrsta razmjene energije vrlo važna .U mnogim renomiranim muzejima rade pretežno smladi ljudi, puni ideja , elana i akcije i neophodno je da postoji dobra saradnja između galerija, muzeja i ostalih kulturnih institucija . Mene nikada ne zanima odakle dolaze umjetnici koje predstavljamo, važno je da sarađujemo i da se ta enerija pravilno razmjenjuje , kao što je najvažniji i umjetnički doživljaja koji imam kad se nađem ispred nekog djela. Kada neka dva umjetnika imaju jednaku stvaralačku snagu i umjetničku energiju, oni nisu jedan drugome konkurencija iako su u jednom prostoru, i lako mogu da zajedno stoje u ravni i sa svim ostalim umjetnicima tog, ali u višeg nivoa, bez obzira odakle dolaze.

Kakav koncept ima galerija, šta je ono što slijedi u aktivnostima?

Uglavnom prezentujemo italijanske umjetnike a naredni korak je da međunarodnoj javnosti predstavimo i crnogorske umjetnike. U septembru, oktobru i novembru ćemo biti prisutni na sajmovima u Amsterdamu, Veroni i Parizu, priredićemo i izložbu Paola Ćiređea u našoj galeriji u Milanu. Takođe, iskoristićemo prisustvo crnogorskog umjetnika na Venecijanskom bijenalu, Veska Gagovića, da sa njim ugovorimo predstavljanje kod nas naredne godine.