Vino, cukar i javorov list

Mala priča o prošeku prađeda Nikole

Piše: Mašo Miško Čekić

Kao dijete sam bio mršav, što je moju babu dovodilo do suza. Na sve načine je pokušavala da me ugoji, da ne sličim praznoj vješalici, kako je govorila. Svašta je trpala u mene, ali je sav njen trud ostajao na Špiljarskim kanicama, kanjonu Škurde, padinama Pestingrada i San Đovana, vrtovima Dobrote i na čuveni Banj. To su bile naše igraonice na kojima smo se provodili od jutra do večeri. Trpjeli smo glad, žeđ, drače, oštro kamenje, vrućinu, kišu, buru i viku vlasnica vrtova kroz koje smo prolazili gazeći ne gledajući kuda, a često se u rukama našla neka voćka, uglavnom nedozrela. Kad se konačno pojavim na vratima babine kužine počinjao je govor kojega je baba nastavljala i kad me više nije bilo za stolom – moraš više kruha, uzmi sira, meso daje snagu, ne odvajaj slaninu, pojedi sve, kuku mene što me snađe, rebra mu se vide…
-Ovaj mali kao da je ureknut, ne daj Bože ! Ne znam kako da ga refam, ponavljala je baba Drage i požalila se teti Mari iz Grblja, koja je navraćala kad god bi donijela verduru pod Markat. Teta Mare me pogledala, protresla me držeći za ramena i kratko rekla: prošek i jaje, moja Drage !
Narednih pet godina nije protekao dan bez žbaćenih žumanaca sa cukrom. Na kraju dugotrajnog miješanja jaja i cukra dodavao se prošek – svemoćno slatko vino i posebno žbaćena bjelanca.
Prošek je bio za sve!
Za gušte uz pincu ili padišpanj, bolesnike, djecu, stare, porodilje, dar za popa, učitelja i advokata, ulaznica kod sudije, zahvalnica za doktora, a koja prodata botilja prošeka namirivala je sve za prazničnu trpezu. Bio je i ostao čarobni dodatak kolačima i poslasticama, a ni dobre pašticade i toća od govedine nema bez prošeka.
A bilo ga je malo i to mu je jedina mana.
Pravili su ga samo vlasnici nešto većeg vinograda, pa i oni tek demižanu – dvije. Koliko god da je prošek bio na cijeni, grožđe je trebalo za vino. Naprosto, vino je dio objeda, a prošek luksuz bez kojega se može !
Na početku moje prošek terapije teta Mare je babi donijela dvije botilje, “ ma pravoga moja Drage, pa ga prišparaj. Uspi mu u ćikaru po dvije – tri ožice i zabi bocu. Svi su gulozni na prošek, rekla je !
Teta Mare je jako naglasila riječ “ pravoga “pa sam, čim je otišla, pitao babu ima li ‘’ krivoga ’’prošeka. Baba se nasmijala i rekla da krivoga nema ali ima falsoga. I to puno više od pravoga !
-Moj otac, tvoj prađede Nikola, pravio je najbolji prošek u Svetu Neđelju na Hvaru, sušio grožđe do pred Božić, mečio suhice, pazio na svaku sitnicu i čekao po nekoliko godina da prošek dobro sazri. Mada nas je taj prošek nekoliko puta spasio gladi, uvijek je pravio i falsoga prošeka. Imao je dobar recept, još ga čuvam, pa su svi hvalili i to njegovo vino. Kupovali su ga za kolače i toćeve, a Boga mi pili smo ga i mi doma. Da je onda bilo furešta kao danas… Samo je on pravio falsi prošek po tom receptu, drugi su kuhali vino sa cukrom. Nije to bilo lose, ma je njegov prošek bio kao pravi. Đede Nikola je zborio da nema dobrog falsog prošeka bez javora – rekla je baba sa suzama u očima.
Sjećam se da je te jeseni otišla u Grbalj kod tete Mare i donijela dvije demižane tek iscijeđenog vina i napravila đedov prošek. Bila je ponosna kao da je proizvela najbolje vino na svijetu! Ubjeđen sam da recept nikada nikome nije dala. Ni teta Mari !
A taj recept tek je jedan od više njih koje vinari znaju. Najjednostavniji recept za falsi prošek je kuhanje vina i cukra. Na pet litara bijelog vina treba kilogram cukra. Postupak je jednostavan – cukar prekriti sa malo vina i pustiti da provri kako bi se što prije i što bolje cukar rastopio.Dodati ostatak vina, pa kad prokuha, dići sa vatre i dodati šaku suhica. Ohlađeno sipati u demižane, pokriti gazom ili nabockanom kartom i ostaviti da završi vrenje. Potom se prošek filtrira i sprema u botilje, a ponovo se filtrira tokom ljeta.
Recept đeda Nikole iz Babine sveske je nešto drugačiji, a pravljenju prošeka predhodi branje javorovog lista !

Način kako se pravi prošek od prostoga vina – recept đeda Nikole

I – uzme se 12 litara opola crnoga ili bijeloga
II – uzme se 12,5 deka cukra po litri / cukar prije pomiješati sa malo vina i miješa dok se ne rastopi, pa se sastavi cijela količina
III – uzme se litru rafinirane žesti u apoteci ( alkohola ) i pomiješa sa opolom i cukrom miješajući isključivo drvenom ožicom
IV – k tomu se doda po svakoj litri jedna kap javorovog ekstrata i prošek je gotov, a odgovara tačno onom muškatnom

V – Ekstrat javora pravi se ovako
Uzme se u botilju sa širokim grlom kvarat čiste rafinirane žesti i u nju se stavi 40 listova javora. Ostavi se na suncu 20 dana i procijedi. Ekstrat je gotov kada dobije crnu boju.

Danas je teško nabaviti bocu prošeka, pa ni falsoga, u našim trgovinama. Možda po neko i pravi prošek, ali sam siguran da ga ne bi prodao. Čuva ga, kao što se prošek vazda čuvao.
Što se tiče moje prošek dijete – urodila je plodom nakon pet godina. Dobio sam kilograme, i prilično njih preko mjere. Do danas ih se nijesam oslobodio !.