Galerija
Izbori 2022
ZA UBOGE SVIJU VJEROISPOVIJEDI
Priča o risanskom Domu za bolne i uboge
Piše: Mašo Miško Čekić
U maju 1871. godine u Moskvi je umro Dimitrije Ljubatović Rišnjanin, bogati trgovac, rodom iz Risna. U julu 1908. godine u Risnu je organizovano svečano otvaranje Doma za uboge i bolesne, sagrađen i opremljen sredstvima iz zaostavštine Dimitrija Ljubatovića. Poslednja volja Dimitrijeva ispunjena je nakon 37 godina.
Gotovo punih 19 godina je trebalo da zgrada bude sagrađena na Dimitrijevom imanju Rtac. Gradilište su neimari napustili tek 1890.godine. Nejasno je zbog čeka se kasnilo sa izgradnjom. Ko kod je doprinio kašnjenju, potrudio se da izbriše tragove nerada, javašluka, a moguće su i kriminalne radnje.
U sklopu Doma sagrađena je kapela Sv.Dimitrija, sve sobe i ostale prostorije su opremljene, sredstva za rad Doma obezbijeđena oporukom Ljubatovića, ali je odlaskom izvođača radova – Dom zaključan. Počinje tužna priča o velelepnom zdanju koje ostaje zaključano narednih 18 godina. Siromašni, stari i bolesni uzalud su čekali da se smjeste u Dom. Uprava javne dobrotvornosti iz Risna obraćala se vlastima za pomoć, tražeći u više navrata, dozvole za rad Doma. I tako punih 18 godina!
Ni dozvola ni objašnjenja. Ni tragova…
I tadašnja štampa je pokušala pomoći, ukazujući na slučaj bez presedana, tražeći akciju nadležnih. Evo kako list Boka, jula 1908.godine piše o otvaranju Doma:
”U prošlu neđelju otvoren je na Rtcu, malom brežuljku izmedju Risna i manastira Banje, dom za uboge i bolne, zadužbina Dimitrija Đurova Ljubatovića Rišnjanina.
U njemu je kapela posvećena Sv. Dimitriju. Dom je snabdjeven obilatim, lijepim i solidnim namještajem za dvadeset osoba. Uopće čitavo uređenje zgrade potpuno odgovara svim uslovima modernog opskrbljivanja i njegovanja starih i bolesnih siromaha. Ovo zaista služi za čast uglednoj Upravi javne dobrotvornosti u Risnu, kojoj je predsjednik gosp. Simo Jevt. Ćatović. U prošlu neđelju bijaše se slegao mnogobrojni narod iz Risna i okolice.
Poslije liturgije držan je u kapeli parastos za dušu pok.dobrotvora Ljubatovića.
Dimitrije Ljubatović rođen je u Risnu u početku prošlog stoljeća. Lubatovići su starinom iz Hercegovine, iz trebinjskog kadiluka, gdje su se prezivali Krasojevići. U XVII vijeku preselili su se u Risan radi krvi i nastanili se na Bekovini. Godine 1824. s krvi moradoše prodat imanje u Risnu i nastaniše se u Rusiji. Dimitrije je umro u Moskvi 9.maja 1871. Svojom oporukom pisanom u Moskvi 15.novembra 1870. ostavio je bogatu imovinu svoju, da se ima upotrijebiti u građevinu jedne pravoslavne crkve Sv. Dimitrija u gradu Risnu u Dalmaciji, uz koju crkvu moraće se podignuti jedna bolnica sa ubožištem za 20 ostarjelih osoba – 10 muškoga, a 10 ženskoga spola sviju vjeroispovijedi grada Risna ”.
Pored starih i bolesnih, prelijepu zgradu na Rtcu, u nevelikoj istoriji Doma, koristili su i slijepi jer je u njoj 1950.godine preseljen Dom slijepih osnovan 1948. u Perastu. Nakon petnaestak godina, preselenjem Doma slijepih u Podgoricu, počinje propadanje zgrade, nekada jedne od najljepših javnih zgrada u Boki Kotorskoj.
Danas je Dom za uboge i bolne samo rušavina pored puta, a na značaj koji je imala i dobre namjere darodavca podjeća spomen ploča iznad ulaznih vrata. Srećom, postavio je sam darodavac jer mi sigurno ne bi. Naprosto, darovi, legati, spomen zbirke i biblioteke nama su teret, obaveza i trošak, a veoma rijetko spomenemo se dobrotvora. O počastima da i ne govorimo.
