Zašto da ne budem doktor horne?

Na studijama van Crne Gore nalazi se deset bivših đaka tivatske Muzičke škole od kojih je pet hornista na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Među njima je i Valerija Vuksanović, učenica iz prve generacije maturanata Srednje muzičke (2012-2016), koja je trenutno na četvrtoj godini osnovnih studija.

Na novosadskoj Akademiji od sedam studenata horne u klasi profesora Nenada Vasića pet ih je iz Tivta. Valerija je profesora Vasića upoznala prije devet godina na Međunarodnoj radionici za duvače, koja u organizaciji NVO „Ars praesentia Boke Kotorske“ i Muzičke škole traje već 17 godina.

„Tivat je središte dobre energije, bilo da su u pitanju radionice, bilo završni koncerti đaka ili profesora, uvijek garantuju dobar provod, svirku i dobre vibracije. Suština je u razumjeni pozitivne energije i zato se moje kolege i ja uvijek rado vraćamo u tivatsku Muzičku školu“, kaže profesor Vasić.

Profesor Vasić, ističe Valerija, mnogo joj je pomogao. Podario joj je mnogo znanja, a omogućio joj je i da svira sa kvalitetnim muzičarima. „Imala sam priliku da sviram u veoma dobrim orkestrima, počevši od Subotičke filharmonije preko Zrenjaninskog kamernog orkestra, Vojvođanskog simfonijskog orkestra do Beogradskih simfoničara. To su orkestri u kojima sam mnogo toga naučila i smatram da je to za jednog muzičara neophodno iskustvo za dalji napredak“, navodi Valerija sa kim je sve svirala, a posebno ističe Filhademiju.

U toj orkestarskoj akademiji Beogradske filharmonije uz mentore se profesionalno usavršavaju najbolјi studenti i diplomirani muzičari Srbije i regiona, a Valerija ističe da je imala priliku da sa darovitim kolegama svira pod dirigentskom palicom Uroša Lajovića, koji je jedno od najvećih dirigentskih imena u regionu.

Do svirke u orkestrima u kojima svira ili je svirala, stigla je, kaže, na osnovu preporuka. „Prepričava se i čuje ko dobro ili bolje svira, ali i u uz pomoć  profesorovih preporuka“, pojašnjava Valerija kako se stiže u društvo vrhunskih instrumentalista. „Prva moja tezga je bila u Subotičkoj filharmoniji. Profesor me ubacio, tako reći, u vatru, svirala sam prvu hornu što je za mene bio jako veliki izazov. Profesor se trudi da nas oformi kao svirače jer taj svijet u orkestrima je pomalo čudan, ima i sujetnih ljudi, i on nas priprema za sve to. To je bilo moje vatreno krštenje koje je proteklo pomalo sa strahom i tremom jer svirati sa ljudima koji imaju već izgrađenu karijeru i u filharmoniji sviraju već 15 godina, nije bilo ni malo lako“, kazuje Valerija, čije muzičko obrazovanje traje već 16 godina.

Prepreke, citira talentovana Tivćanka Rendija Pauša, nisu tu da bi nas udaljile od cilja nego da bi nam pokazale koliko nam je nešto značajano. „Vjerujem u to da ako imamo jasne ciljeve i vjerujemo u svoje snove moguće ih je i ostvariti. Da nisam vjerovala odavno bih prestala da se bavim muzikom. To se kod  djece razvija u osnovnoj muzičkoj školi i ko to ne nauči teško će napredovati u muzici. Uz moju želju i zalaganja, ljubav prema muzici kod mene je razvila profesorica Mila Veličković i kako me ona ’postavila’ tako sam i nastavila. Ona mi je razvila ljubav premi horni i muzici, a veoma je bitno što su me i roditelji podržali“, prisjetila se Valerija svojih prvih muzičkih koraka.

A, prvi koraci u Novom Sadu nisu bili laki. „Na početku je bilo teško, odvajaš se od kuće, porodice, prijatelja. Nova sredina, mentalitet drugačiji, nisi uvijek prihvaćen, ali mora čovjek da se bori za sebe“, samouvjerena je Valerija.Mlada hornistkinja bi voljela da se vrati u svoju državu i svoj grad, ali želja za napredovanjem u muzičkom svijetu je prepreka tome. „Volim Tivat i Boku Kotorsku, ali horna i klasična muzika kod nas su dosta nerazvijeni. Generalno, u Novom Sadu i Srbiji je to drugačije, a poređenja sa nekim drugim evropskim zemljama su pogotovo izlišna. Želim da napredujem i planiram da upišem master studije kod profesora Vasića i postdiplomske studije negdje vani, a kasnije svakako namjeravam da upišem i doktorske studije. Zašto da ne budem doktor horne?“, sa razlogom je upitala Valerija.

Na putu do tog akademskog zvanja sada joj je najvažniji diplomski ispit iz horne, pa prijemni za master. I koncert u rodnom gradu, koji planira da održi u martu naredne godine. „Najteže je prošlo. Ostaje mi da sviram i vježbam i da se bavim onim što zaista volim“, zaključila je Valerija.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.