Zbogom majstore!

Odlaze dragi ljudi iz nekadašnjeg INDOK centra. Evo ode i Kiko.

Kao student novinarstva, koji je počeo da sarađuje u Radio Tivtu sredinom 80-ih, mnogo toga sam naučio od ovog dragog i čudnog čovjeka. Ne o fotografiji, čiji je bio majstor, već o životu. Bio je principijelan. Kašnjenja nije volio. Ako ste se sa njim  dogovorili u 12 i nema vas, u 12 i dva minuta on bi odlazio. Od njega sam saznao da ima i nekih drugih istina, osim naučnih. Toliko je planeta u kosmosu, zašto bi života bilo samo na zemlji? Otvaranje očiju, sumnja, postavljanje pitanje – to je suština novinarstva. To sam učio od njega. Od drugih sam saznao da je legenda u svom poslu, sa bezbroj nagrada. Nikad o tome nije pričao. A u firmi bezbroj rasprava. Ali, principijelnih, ne svađa. Kiko i ovi stariji dijelili su iste vrijednosne sisteme kao moji roditelji – istina, pravda, poštenje. Prosto ti nisu dali da budeš drugačiji. Najbolje se to vidjelo onih ružnih 90-ih. INDOK se držao zajedno.

Bio je jedan od osnivača Radio Tivta i njegov, do smrti redovan i pažljivi slušalac. U rijetkim susretima posljednjih godina kratko bi mi rekao: “Dobro ti to radiš sa ekipom. Samo nastavite tako”. Isto bi mi to govorio i pokojni Anđelko Stjepčević, naš bivši direktor. Za ljude koji ne vole mnogo da pričaju i da hvale druge, to je bila velika pohvala. Ni jedan ni drugi nisu htjeli da budu gosti mog serijala “Trag vremena” o poznatim Tivćanima: ”Ima vremena” – govorili su mi. Nema više vremena. Njima je iscurilo, nama polako curi. Došlo je proljeće, otišao je Kiko. Tako valjda mora biti. Ostaće njegove fotografije i dokumentarni filmovi. Kako je samo znao da pogodi suštinu. Pratio je život Boke i Bokelja na onaj topli, iskreni način. Ako i sjećanja izblijede, fotografije i filmovi ostaju. Zbogom majstore!

Dragan Popadić