Zbogom poeteso

S vremena na vrijeme majčicu zemlju pohodi po koja andjeoska duša koja nas podsjeti da se može živjeti i drugačije. Bez laži, grubih riječi, ogovaranja. Takva je bila Maja Perfiljeva.

Toliko je bila iskrena, prefinjena, naivna da su se mnogi pitali zar je moguće da postoje takvi ljudi.

Zbližila nas je poezija. Voljela je moje stihove i bio sam redovan gost na njenim poetskim večerima, a ona je govorila na promociji moje prve knjige Grčka trilogija. Nikad neću zaboraviti promociju njene knjige na Gospi od Škrpjela, pod zvjezdama, kada sam imao čast da recitujem nekoliko mojih pjesama. Bila je tako srećna. Isto onako kao kad je govorila o posjeti svom domu u Rusiji poslije mnogo, mnogo godina. Kao što je bila srećna kad bi uspio neko od njenih “pulena”, mladih pjesnika ili mladih muzičara. Kao što je bila srećna kad mi je pričala kako se njen otac udvarao njenoj majci, koja je od tivatskih Staničića. Na Župi, otac bi na konju u punom trku sagao se i dohvatio šešir sa zemlje.

Obožavao sam njene stihove. Ljutnula bi se kad bih rekao da je „Bokeljska noć“ njena najbolja pjesma. Govorila bi da je bila mlada kada je napisala legendarne stihove i da je od tada napisala drugih dobrih pjesama. I jeste. „Da sam ja netko“ i „Sanjam“ i danas pjevuše mlade generacije.

Obožavala je Tivat. Radovala se njegovom napretku. Nalazila bi opravdanje i za one ne baš dobre stvari u našem gradu. Tivatski Staničići mogu biti ponosni na njihovu Maju. Kao i svi mi koji smo je poznavali. Pripadala je svima, ne pridajući nikom.

S vremena na vrijeme majčicu zemlju pohodi po koja anđeoska duša. Da nas podsjeti da možemo biti drugačiji -iskreni, plemeniti, humani. Takva je bila Maja Perfiljeva.

Zbogom poeteso!

Dragan Popadić